newyorčanka: the blog

July 26, 2006

Odgovaram na pitanja

Filed under: Svašta — Lidija @ 8:53 am

Nenaviknuta na ovakvu popularnost i čitanost *blush* ovim putem pozdravljam sve nove čitatelje, a osobito komentatore i ovdje odgovaram na pitanja. Jedina stvar koju ne volim kod Movable Type jest to da nema opcije da komentari budu prikazani nakon teksta, već treba otvoriti svaki pojedini post da bi se oni prikazali. Mislim da su komentari i diskusije u njima jednako važan dio bloga kao i sam post. No, nije to ovdje tema.

lidija, divim ti se kako si uredila zivot. imas dijete, ne zivis s ocem djeteta, a opet zajdnicki donosite odluke o vasim “odvojenim zivotima”. znam da bi to inace tako trebalo biti, ali nazalost u vecini slucajeva nije… ukoliko je preosobno, ne trebas odgovoriti - no, jako me zanima je li ti komplicirano biti samohrana majka u stranoj zemlji (citaj, tamo gdje nemas nikoga svoga za pomoc 12 mj na godinu)? kada si shvatila da cete svako na svoju stranu, je li te bilo strah?
Posted by: stepfordska

Iskreno, odluka nije bila jednostavna, ali ne iz razloga koje bi ti možda očekivala. U Hrvatskoj je sigurno daleko teže donijeti ovakvu odluku jer zakoni, točnije njihova primjena, ne štite samohranu majku kao što je štite ovdje. Bez obzira na moj status u državi (čak i da sam ovdje ilegalno, imala bih ista prava), zakon o obitelji osigurava sva prava djeteta bez iznimaka. Na primjer, očevi koji bježe od plaćanja child support ne mogu dobiti putovnicu i ne smiju izaći iz države dok ne podmire dugovanja.

No, kod Toma i mene nikad nije bilo takvih problema. Mi smo oboje odrasli, pametni, obrazovani i nadasve kulturni ljudi koji su odlučili da zajedno jednostavno nisu sretni. Mi jednako tako beskrajno volimo naše dijete i oboje se trudimo pružiti joj najbolji i najsretniji mogući život. Sretan život za dijete ne ovisi o tome spavaju li mama i tata u istom krevetu. Stašno je vidjeti ljude koji svoje frustracije iskaljuju na vlastitom djetetu. No, to je znak nezrelosti, sebičnosti i nespremnosti da se bude roditelj. Negdje sam u jednom komentaru na sličnu temu već napisala nešto slično ovome: ne smijemo voziti auto bez vozačke dozvole, ne smijemo pecati ribu bez odgovarajuće dozvole, ne smijemo nekome raditi pedikuru bez da smo završili tečaj, kako to da možemo biti roditelji samo zato jer si to poželimo?

kakvo je stanje na HR trzistu rada u NY? ja sam HR psychologist.
Posted by: petra

U Americi (barem je to slučaj u ovom dijelu Amerike) za rad u struci psiholozi trebaju najmanje magisterij, s time da je doktorat norma. S visokom stručnom spremom (što pretpostavljam da ti imaš), mogla bi raditi neke svari djelomično vezane uz struku, ovisno o interesu i sposobostima (writing, editing, marketing, advertising, etc.). S hrvatskim diplomama je uvijek nešto teže naći posao jer je poslodavcima teže procjeniti kvalitetu obrazovanja, mada mi to nije pravilo. Ja osobno bih na tvom mjestu razmislila o magisteriju (ili Second Bachelors) u Americi nakon kojeg bi ti bilo daleko lakše pronaći posao, u struci ili izvan nje.

delicious | digg | reddit | facebook | technorati | stumbleupon | chatintamil

14 Comments

  1. Bok!

    Hvala na odgovoru. Studirala sam u Pragu po Bolonj.konvenciji tako da imam titulu Master of Science. “pobjegla” sam od naseg sveuč.u 19, sada se malo vratila, ali mislim da cu opet odleprsati. Mislim da je Charles University dosta cijenjen u svijetu, no… nemam pojma.

    Comment by petra — July 26, 2006 @ 9:40 am

  2. U tom slucaju bi ti moglo biti daleko lakse. Preporucam da si prvi posao trazis u akademskom svijetu, puno je lakse dobiti vizu nego u drugim granama. Uvijek postoji opcija doktorat + assistantship. Puno srece!

    Comment by Lidija — July 26, 2006 @ 9:45 am

  3. hvala! vec su mi 32 i pol :). sto mislis ima li sanse za taj doktorat + assistantship ili sam i tamo vec pomalo otpisana :). by the way i ja sam jako voljela Maju :), sad sam se sjetila. cime se ti bavis?

    Comment by Anonymous — July 26, 2006 @ 9:47 am

  4. to sam bila ja petra :).

    Comment by petra — July 26, 2006 @ 9:48 am

  5. @petra - za doktorat nikad nije kasno, na mom je bilo masa ljudi iznad 50, tako da ti i ja jos uvijek nismo prestare :-) (ja sam upisala doktorat iz politickih znanosti, uzela pauzu i shvatila da mi daleko bolje lezi business pa na proljece krecem na mba.)

    Comment by Lidija — July 26, 2006 @ 10:47 am

  6. ja sam zavrsila petogodisnji studij psihologije u Pragu (osim toga jos i Ceski jezik, tako da imam 2 Bolonjske diplome - oboje jednopredmetno) sa specijalizacijom iz psih.rada i organizacija. imala sam frendove u pragu koji su bili na mba i to se stvarno isplati, nakon toga sigurno dobivas dobar posao i fakat mozes raditi sve i svasta. frendica iz praga, inace Ruskinja iz Moskve, sada zivi opet u Moskvi, je u pragu zavrsila eng. i ruski, u Moskvi si nadogradila 2 godine mba, smjer marketing i sada je PR u moskovskom Hiltonu. Za nas master degree je dovoljno nadograditi taj drugi dio mba. nemam trenutno uopce love, morala bih malo njuskati sto i kako. malo mi je bilo kriticno u posljednjih godinu, dvije. no, ni “bezvetri” (ceska rijec :), znaci totalnu neprisutnost vjetra) ne traje vjecno i kad tad mora ponovno zapuhati i napuniti jedra. inace business me isto jako interesira, sve vise, uostalom zato sam i odabrala tu granu psihologije. pocela sam nedavno raditi u http://www.consulteam.hr . bok

    Comment by petra — July 26, 2006 @ 11:04 am

  7. Lidija, ja bas u politickoj znanosti radim PhD, jel se to u USA placa? I kakvi su uvjeti tamo za primitak PhD studenta - naci mentora, izraditi expose ili?

    Comment by JJA — July 26, 2006 @ 3:31 pm

  8. a je smo navalili na zenu :), izgleda da cemo se svi iseliti :).

    Comment by petra — July 26, 2006 @ 4:05 pm

  9. @petra - tvoja kombinacija je jako zanimljiva, ovdje bi sigurno bila uspjesna, ali tesko je takve stvari postici iz hrvatske, treba biti tu, a da se bude tu, treba viza. e, tu smo dosli do zackoljice!
    @jja - ja sam shvatila da u tome nema kruha, zato sam i uzela pauzu da skuzim sto dalje. inace, programa ima fantasticnih (ja sam bila na city university of new york, AKA “poor man’s harvard”, s odabir programa najvise ovisi o financijama…)

    Comment by Lidija — July 26, 2006 @ 4:31 pm

  10. Moram priznati da nisam skužila o čemu je riječ? Movable Type?

    Comment by maja — July 26, 2006 @ 6:11 pm

  11. @maja - movable type je program koji koristim za blog. u zadnih par dana su mi se odjednom udvostrucile posjete pa sam novim komentatoricama htjela posebno odgoviti…

    Comment by Lidija — July 26, 2006 @ 6:55 pm

  12. Petra, ja sam vec iseljenja ali ne preko bare i ne mislim se tamo nikad ni iseliti ;-) Lidija - znaci placa se PhD? Ovdje je to jos sve besplatno. Ne mogu reci da one iz politickih znanosti docekuju rasirenih ruku, ali u Europi ima kruha od toga, dapace vole reci da su svojevrsna elita jer nije lako uci u te malobrojne etablirane institute. Ja sam usla i ne dam se van, mislim da cu se za stokove drzati LOL

    Comment by JJA — July 27, 2006 @ 4:07 am

  13. Hvala na odgv.

    Vrlo malo parova znam koji su se razveli na civilizirani nacin i jos k tome nakon razlaza nastavili se podjednakom brigom brinuti o djeci… Znam da bi tvoj slucaj zapravo trebao biti pravilo, no nekako odrasli u takvim situacijama ne misle na djecu vec na svoj povrijedjeni ego.

    Opet, neki ostaju u losim brakovima, upravo zbog te djecice koja tek tada, zivjeci u losoj atmosferi, pocne patiti…

    Naravno, tu su i financije, krediti, rijeseno stambeno pitanje zbog cega je vecini lakse ostati u losoj zajdnici s partnerom nego u mozda malo skucenijem i skromnijem jednoroditeljskom domu…

    U svakom slucaju, sve pohvale tebi i Tomu:-)

    BTW, kako se „tamo kod vas“ odredjuje placanje child supporta. Koliko sam citala po nasim forumima, na sudu se pita koje su djetove mjesecne financijske potrebe i onda polovinu tog iznosa placa roditelj s kojim dijete ne ostaje zivjeti (sorry ako upotrebljavam krive termine – ne znam kako nazati roditelja s kojim dijete ostaje, odnosno ne ostaje). Opet, nekako mi se cini da je to vezano i za primanja roditelja…

    Anyway, ako je sam otvorila pretesku temu, zatvorimo je ovim postom:-)

    Do citanja!

    Comment by stepfordska — July 27, 2006 @ 6:59 am

  14. @stepfordska - nije tema uopce teska, nikad je kao takvu nisam shvatila, pa mi niti ne predstavlja neku veliku traumu u zivotu (jer, kao i ti, mislim da je daleko gore za djecu koja odrastaju s roditeljima u nesretnom braku).

    child support ovisi o drzavi jer svaka federalna drzava ima svoja pravila. new jersey to radi ovako: uzmu se bruto mjesecna primanja svakog roditelja. oduzmu se obavezna davanja (porezi, davanja za sindikat, zdravstveno osiguranje). te se neto brojke zbroje i 17% tog iznosa je za potrebe djeteta.

    na primjer, mami i tati ostane po $5K nakon davanja, sve skupa $10K, za dijete ide $1700, od cega non-custodial parent daje custodial parent 50%, odnosno $850. naravno, to se mjenja ako tati ostane $6K, a mami $4K, jer onda tata mora pokriti 60% od tih $1700, odnosno $1020. ili obratno. taj iznos drzava skida s place prije nego je non-custodial parent dobije isplacenu i polaze na racun custodial parent. easy-peasy.

    (sorry na engleskim terminima, ali ih ja ne hravatskom ne znam!)

    Comment by Lidija — July 27, 2006 @ 7:25 am

RSS feed for comments on this post.

Sorry, the comment form is closed at this time.

Copyright Lidija Markes