Lorraine me inspirirala.
Ajde da se mi Amerikanke dogovorimo i jedan vikend nađemo u Las Vegasu. Odaberemo neki vikend u kolovozu, do onda izorganiziramo tko će paziti djecu, muževe, dečke. Mi se lijepo sjatimo iz svih krajeva Amerike i vidi derneka.
Tko je za?
Las Vegas: What happens here, stays here.
- - - - -
Update
Radni datum: vikend 12. kolovoza.
Koliko je teško naći nekakvog korektnog IT inžinjera?! Eto, izgleda da nemoguće…
Eto, treba mi jedan field engineer, da bude genije za Cisco, Windows networking, a Linux je bonus. Treba mi da radi puno radno vrijeme za $70K na godinu, zdravstveno osiguranje, godišnji i sve te bedastoće. Treba mi da je u NYC ili okolici, da može početi odmah ili uskoro i treba mi da zna razgovarati s ljudima. E, ako znate kojeg takvog, ajde mi ga pošaljite.
La Woman je izgleda bila u pravu. Kako blog.hr i dalje ne radi i nemamo sto drugo citati nego jedna drugu, sad cemo se naizmjence inspirirati.
Zapravo, ovo mi je pitanje vec jednom davno postavila jedna prijateljica, a sad me nesto u komentaru na post La Woman natjeralo da opet o tome razmisljam. Naime, zasto i kako odabiremo ljude s kojima izlazimo?
Otkad sam u Americi, a to smatram i razdobljem kad sam konacno odrasla i prestala se ‘zaljubljivati’ u ljude koje sam vidjela u prolazu na cesti, zanimali su me samo muskarci koji su bili karizmaticni, uspjesni, ambiciozni. Zahvaljujuci tome, imala sam srece izlaziti s nekim jako zanimljivim pojedincima koji su moj zivot u prvih pet godina u Americi ispunili na nacin koji nekad nisam ni mogla sanjati. Vlasnik marketinske agencije me vodio na formalne balove na Park Avenue. Kompjuterski strucnjak je imao drustveni zivot koji vodi prosjecnih osam do dvanaest osoba. Profesionalni fundraiser je zivio od trust accounta, a imali smo stan na East 72nd u srcu Upper East Side i Platinum American Express ciji je racun odlazio na adresu njegove mame.
Nakon sto sam odlucila, shvatila, sto li, da djetetov otac nije The One, neko sam vrijeme provela solo. Svi moji prijatelji su me kao slucajno pozivali na vecere, cuge, koncerte, kina, kad se uvijek pojavio i neki njihov solo prijatelj. Onda sam ja pomislila da je mozda vrijeme da se stavim natrag ‘na trziste’ i vidim sto to vani ima.
I tu je doslo do komentara moje prijateljice Susie, “Kako to da uvijek nades decke koju imaju toliko novaca?” Nije da ih trazim. Uopce. Ali, uvijek se desi da su jedan odredeni tip. Moji su uvijek pametni, ambiciozni i uspjesni. To je ono sto me privlaci. No, osobe koje su pametne, ambiciozne i uspjesne, obicno imaju i novaca. Tako da se to uvijek poklopi. Ali, zaista ne namjerno.
Danas sam sretna solo i malo uzivam u tome. Imam 31 godinu, predivno dijete, zaradujem vise novaca nego ikad prije i imam slobodu o kojoj u ni jednoj vezi ne bih mogla ni sanjati. Dala sam samoj sebi dozvolu da mi bude OK, ma sto drugi mislili o tome. Jer, da sam o tome brinula, danas bih jos uvijek sjedila u Cakovcu. A, koliko god da ga ja volim, ne vjerujem da cu se ikad tamo za stalno vratiti.
Cijela poanta ove moje tangent je bila da iako nekad mislimo da ne biramo odredeni tip ljudi, kad se malo bolje razmisli, svi mi imamo nesto sto nas privlaci na drugima. Za neke je to izgled, za neke je to nesto drugo. Ali, na kraju, najvaznije je pitanje jesmo li s tom osobom sretni. Ne, pitanje nije cini li nas ta osoba sretnima. Zaista nije. Nitko nas ne moze uciniti sretnima do nas samih.
Ma, nema ljepšeg nego kad u New Yorku bude sunčano i nema sparine. Takav je, eto, današnji dan, trebao bi biti i cijeli tjedan. Ja sam sva k’o nova.
Od jutra smo u akciji. Nakon nedjeljne mise u našoj crkvi (St. Peter’s Church, Barclay St. - crkva u kojoj je Mimi krštena), prošetale smo Brooklynskim mostom.
Ne mogu vjerovati da Kraljica Majka u svoje ranije tri posjete još nije bila prisiljena na šetnju mostom. To mi je obično prvo na listi.
Ja pak sam sretna i zadovoljna jer sam konačno našla ljetnu podlogu za lice koja nije preteška ili presjajna ili pre-ovo ili pre-ono.
Lancome: Aqua Fusion Teinté
Nakon što sam isprobala Clinique Super City Block Oil-Free Daily Face Protector SPF 25 i Elizabeth Arden Sheer Lights Illuminating Tinted Moisturizer SPF 15 (oba proizvoda potpuno OK, osim što Clinique malo previše sjajan, a Elizabeth Arden ne pokriva dovoljno tamne krugove oko očiju - koja je, naravno, nemam…), Lancome se i opet pokazao kao najbolji odabir kozmetike.
Problem je ljeti imati šminku koja je lagana za nošenje jer na 36 stupnjeva mi se ne nosi šest slojeva na licu. Osim toga, zadnji put sam u srednjoj školi nosila šminku u tolikim slojevima (još se danas sjećam pitanja jednog Kanešića, “No, to si ti s špahtlom onda sve skidaš?!”), a s godinama sam - bar se nadam - već i nešto naučila. Zapravo, moja najveća mudrost: jedina stvar gora od jeftinih cipela je jeftina šminka.
Sad kad sam konačno sjela i odlučila čitati blogove, blog.hr ne radi. Koja je to sad fora???
Zadnjih dana nemam vremena ni za pisanje, ni za čitanje. Između posla i skitanja, jedva da nađem vremena za spavanje. Nakon tjedan dana kiše i vjetra i općenito jadnih vremenskih uvjeta, od sutra su nam obećali predivno vrijeme. Naravno, jer ja idući tjedan radim svih pet dana. Ma, jesam ja pehistica…
Cute, cute, cute!
I Kraljica Majka, i Prinicipessa, a i ja smo uživale. (No, dobro, meni je dosta Bruce Willis da ja budem sasvim zadovoljna s filmom - za Boga miloga, pa ja sam i Hudson Hawk odgledala bez da sam trepnula…)
Oduvijek volim Woodyija Allena. I opet je njegov film prepun prelijepih ljudi. Scarlett je predivna. Dobar triler, nema šta.
Već ne znam koliko dana. Stalno kiša. Mislim da ju je donesla Kraljica Majka iz Hrvatske.
Sad mi počinje vikend. Četiri slobodna dana. Prognoza? Kiša. Kiša. Kiša. Mogla bih gristi.
Čekam rezultat peticije za promjenu sponzora za H1-B. Do kraja idućeg tjedna ću znati hoću li se u srpnju pridružiti svima onima koji rade pet dana u tjednu. Mogla bih gristi.
Radim cijele dane. Ne da mi se. I zapravo uopće ne tražim posao. Samo mi dolazi. Sam od sebe. A, ja ne znam reći ne. Mogla bih gristi.
Uopće ne čitam blogove. Nemam pojma što se događa. U informativnoj sam blokadi. Jer svaki dan zaspim s malom u 8 navečer. Mislim, stvarno…
S obzirom na to koliko mi je bila loša knjiga (odnosno njenih prvih deset poglavlja koja sam pročitala prije nego me Brownova nepismenost totalno izludila), film je bio čisto OK. Osim nekih budala koje su u kino u 9 navečer doveli dvoje djece, jedno od nekih tri godine i jedno od par mjeseci. WTF?!
Cijeli me dan nepodnošljivo boli glava. Toliko da se pitam kog’ vraga sad ovo tipkam umjesto da odem spavati.
Sad kad mi je već pomalo dosadilo kopiranje DVD-a s Netflixa (imam ih već blizu 100, ponestaje mi mjesta gdje da ih držim), vrijeme je bilo za pronaći novu zanimaciju.
Još za rođendan sam si poklonila KitchenAid mixer, zahvaljujući kojem gotovo svaki tjedan pečemo kruh, a ponekad čak i kolače. Još od onda si želim zdjelu za slaganje sladoleda i danas je i na nju došao red.
Naravno, sad cijelo popodne gubim vrijeme tražeći recepte za sorbet. Jer je to zdravije od sladoleda. Osobito jer sam neki dan konačno kupila Splendu, onu za kolače, koja je kao pahuljice, ali se mjeri na mjerice jednako kao šećer. Samo bez kalorija. Joj, što ću sad biti u formi.
No, zdjela je u škrinji. Hladi se. Mora se jako ohladiti. Sutra slažemo sorbet od jagoda i borovnica. Yummy!
Copyright Lidija Markes