newyorčanka: the blog

Radim šesnaest stvari istovremeno.

Ovaj sam tjedan počela sa novim poslom. Titula mi je Coordinator of Scholarships, Alumni Affairs, and Special Events. (Now, that’s a mouthfull!) Uglavnom sam zadužena za kontakte s donorima, pripremu proslava i domjenaka i za administraciju stipendija. Za sad je obećavajuće. Najbolje od svega je da sad, po prvi puta u životu, imam svoj vlastiti ured. Cijeli samo za mene. S mojim imenom na vratima. Istina, nema prozora, ali neću sad pretjerivati.

Vrijeme je u NYC ovaj tjedan bilo ludo. Svako malo provala oblaka. Ja sam svaki dan računala s tim da neće kiša i nisam nosila kišobran pa sam redovito pokisla. Onda sam jučer uzela kišobran, na putu doma me ulovila kiša, ali sam zaboravila da mi je kišobran ovaj put u torbi pa sam i opet pokisla do kože. Mislim…

Klijenti me izluđuju jer su se svi odjednom sjatili i paničare. Još do kraja srpnja ih moram sve izorganizirati i otpraviti. Ostavljam si samo dva, koje najviše volim. I koji najbolje plaćaju. Nisam ni ja bedasta.

Osim što se spremam u Vegas (yippiiiiii!!!!!), odlučila sam cijeli taj tjedan uzeti godišnji i prvo dijete odvesti na četiri dana u Montreal. Već se dugo spremam, a sad mi se učinila povoljna prilika. No, jako mi je trebalo da povrh svega ostalog još organiziram i dva putovanja. Srećom, na novom poslu je ljetom jako mirno (zato sad i počinjem, da se do početka semestra u sve ufuram) pa će biti vremena za aktivnosti tipa pisanje mailova, bloganje, surfanje internetom za povoljne avionske karte.
I, još povrh svega toga, svako malo mi dolazi novi prijevod. Sad, žalila bih se, ali to su mi najlakše zarađeni novci ikad u životu. Pa se neću žaliti. Općenito. Trenutno mi je lijepo. Jako. Iako baš nemam previše slobodnog vremena. No, to je tek privremeno. Važnije je da sam sretna. Za slobodno vrijeme ćemo lako.

Oh, da, sad sam se sjetila. U utorak organiziram piknik za 4th of July. Jer bi mi inače bilo stvarno dosadno.

Evo, user account sam dobila prije petnaestak minuta i sto prvo radim? Ovisnik, ovisnik…

Poslala e-mail klijentima da sam prihvatila novi posao i da imaju mjesec dana da mi nađu zamjenu. Izazvala opću paniku kod nekih. Većina reagirala s razumijevanjem. Neki ponudili više love.

Prevela upute za trideset i neku digitalnu kameru. Dosta mi ih je više. No, čeka ih bar još nekoliko prije kraja ljeta. Ja bih prevodila knjige. Filmove. Nešto zanimljivije od uputa za korištenje digitalnih kamera. No, kad se sjetim da sam prevodila specifikacije za cement i upute o održavanju željezničkog sustava, pretpostavljam da ovo i nije toliko loše.

Vani pada kiša. Jer sam ja planirala s frendicom na ručak. Pa smo u nedostatku boljeg provoda cijeli dan provele u shoppingu.

I odgledale smo Cars.

Pixar rules!!!

BTW, primjetila sam da su se sve čitateljice zagrijale na spomen lakiranja noktića. Nekoliko vas je napisalo da imate jako tanke nokte. Ja isto, vijaju se i lako lome. Našla sam fantastičan lak, Sally Hansen Thicken Up!, tanji je od gela i onih odvratnih plastičnih nokti, a zaista čini nokte čvršćima. Nanosi se baš kao običan lak za nokte i traje oko tjedan dana. Može se nositi sam ili se preko njega može staviti lak za nokte.

The asker pays, unless the woman does the asking—then the man should pay. If the check’s on the table and her suitor hasn’t moved for it, a woman should allow him a one-bathroom-trip grace period. If it’s still there when she comes back, she should split the bill but is entirely free to silently ruminate about what a cheap jerk he is. (For same-sex couples, the asker really does pay.)

New York Magazine ovaj tjedan ima fantastičan članak o bontonu. Hihotala sam jučer na vlaku toliko da me neki dečko morao pitati što ja to čitam.

Ako vas zanima kako pristojno odbiti poziv na igru nekog malog divljaka iz vrtića vašeg mezimca, što donijeti na Divorce Party, ili kako reagirati kad netko priča s vama na podzemnoj iako očito imate iPod slušalice u ušima (grrrrr!!!!), preporučam članak.

POSLJEDNJI POZIV ZA ZAINTERESIRANE

(Iako je prvobitna ideja bila moja, naslov je djelo LA Woman i toliko mi se dopao da sam ga morala ukrasti! A, ja poštujem autorska prava pa navodim izvor…)

Za sad imamo odaziv iz četiri kraja USA: Chicago, Los Angeles, New York i Salt Lake City. Garantiran nam je ludi provod u babljem društvu. Poziv je otvoren svim blogericama (i čitateljicama), u Americi i šire.

Za informacije: blog at lmarkes.com.

Ponekad sam mišljenja da zašto platiti za nešto što mogu napraviti sama. Eto, danas me spopalo da bi ja francusku manikuru, ali niti mi se išlo van na 30 stupnjeva, niti mi se plaćalo $25. No, ono što je u teoriji izgledalo jako jednostavno, u praksi se pokazalo daleko kompliciranije.

Nokti su mi lijepi. Dugački. Krasni. To nije bio problem.

Pribor imam sav. Lakove sve moguće. S opremom nikad ne oskudijevam.

Samo nebo zna koliko su mi puta u salonu radili francusku manikuru pa sam i teoriju procesa (u mašti) savladala.

Podloga.

Tricky part: bijeli vršci.

Gornji sloj.

Zvuči jednostavno, jel’da?!

Damn. Isponamazala sam se po noktima i prstima. I na nosu sam našla bijele tragove. Naravno, po tipkovnici na laptopu također. Mrzim čekati da mi se osuši lak. To mi je u salonu najveća kazna. Stave me pod one male ventilatore koji k’o fol brže suše nokte i onda nek’ ja čekam. Ma, poludim. Ali čekam.

Zaključak? Ubuduće ću platiti $25.

Ako bude i ostatak sezone ovakav, čeka me krasno ljeto!

Roštiljada je bila kod klijenta u Brooklynu. Nakon što sam lutala sat i pol podzemnom (prvo C ne vozi Downtown na Chambers, pa moram uzeti E Uptown do West 4 pa presjedati na C za Brooklyn koji vozi po tračnicama F linije do Jay, a onda natrag po tračnicama C linije, ali sam ja bila na A vlaku, a to je Express pa sam opet morala ipak na C…), našla sam ih već relativno vesele.

Klopa je bila mrak. Ben je od mene zaslužio zlatnu medalju za roštilj! Do kasno u noć smo čakulali, jeli, pili i veselili se.

Jedna konstatacija: bilo nas je 20-ak, nešto Amerikanaca, nešto porijeklom Argentinaca, nešto Rusa, nešto Portorikanaca i ja, svi u dvadesetim i tridesetim i NI JEDAN JEDINI PUŠAČ. Svaka im čast. Mislim da europska mladež bar to može od američke naučiti.

Jedino Univision mi prenosi tekmu. Španjolci melju sto na sat, umirem od smijeha.

Opet sam naučila nešto novo. Idem na BBQ i trebala su mi uputstva kako doći do neke adrese u Brooklynu (ja nemam pojma o ničemu izvan Manhattana pa me svako putovanje u Brooklyn ili Queens veseli kao izlet u osnovnoj školi!)

HopStop je odličan site za javni prijevoz u New Yorku, San Franciscu, Bostonu i Washingtonu. Utipkate polazišnu točku i odredište i (kao MapQuest za vožnju), HotStop vam izbaci sve moguće kombinacije javnog prijevoza koje povezuju te dvije točke. Na kraju su ta uputstva možete isprintati, ali i (što je još i bolje) poslati na mobilni telefon kao tekst poruku.

Najbolja od svega je besplatna usluga za koju se treba kreirati korisnički račun. Tada s mobilnog telefona možete poslati besplatnu poruku tipa “345 Fifth Avenue to 12 Delancey” i kao odgovor dobijete tekst poruku s uputama. Ako utipkate samo adresu tipa “345 Fifth Avenue” kao odgovor dobijete najbliže stanice podzemne. Nice! (NB: ova usluga radi samo za adrese na Manhattanu.)

Ako ovo postoji već sto godina i svima vama je otprije poznato, ignorirajte post. Mene je razveselilo.

A, dojmovi s BBQ-a nešto kasnije. Ili sutra ujutro. Ovisi o tome koliko vina ću večeras popiti!

Ovaj tjedan sam valjda jako dobre volje jer mi svašta na pamet pada.

Odlučila sam napraviti piknik za Independence Day u Liberty State Park. To je veliki državni park na obali njujorške luke iz kojeg je predivan pogled na Statue of Liberty, a time i na vatromet za 4th of July.

Prošle godine smo samo gledale vatromet, a ove ćemo se godine i malo pogostiti. Ako vas ima koji ste nam u blizini, ili se spremate u to vrijeme biti nam u blizini, svi ste pozvani!