Radni vikend
Prije svega, moram spomenuti koliko sam vesela zbog odaziva i pomoći svih vas koji ste uskočili pri mojoj potrazi za crtićima za moju malu princezu. Prije tek nekoliko mjeseci moje mišljenje o hrvatskoj blogerskoj zajednici nije moglo biti niže, no vidim da sam bila u krivu i da su mnogi hrvatski blogeri, jednako kao i moji non-virtual hrvatski prijatelji, predivni i pozitivni ljudi koje se jednostavno mora voljeti.
In the meantime, dijete je s tatom otišlo na Fire Island na cijeli vikend (idući vikend se otac seli pa je sva moja, s obzirom da je u nedjelju Majčin dan) i sad ja radim, radim, radim. Ostalo mi je još malo manje od sto stranica za prevesti (ne pravih, onih formatiranih, pravih je to oko 30). A, vani je predivno vrijeme!!!! Mrzim, mrzim, mrzim raditi kad je vani lijepo vrijeme. No, dobro, ja skoro uvijek ne volim raditi. Ah, povremeno se mora…
BTW, još jedna odlična knjiga. Već je dugo na mojoj Wish List na Amazon, ali sam je neki dan slučajno našla u BJs. Pogodak. Samo za one koji, kao ja, ne podnose najbolje nepismenost u engleskom.
(Za hrvatski sam davno shvatila da ga ne znam pa se više puno ne uzrujavam. Da mi je pravopis na hrvatskom na pola toliko dobar k’o na engleskom, pisala bih roman. Ovak’ brljam po blogu. I tješim se da je 80% blogera koji pišu u Hrvatskoj još manje pismeno nego ja koja sam ipak već devet godina bez nekog ozbiljnog utjecaja mog materinjeg jezika. )Anyway, that was a bit of a tangent.
Eats, Shoots & Leaves: The Zero Tolerance Approach to Punctuation je knjiga o rečeničnim znakovima. Ako ste tek sad shvatili da nisam sasvim normalna jer me može veseliti knjiga o rečeničnim znakovima, žao mi je. S druge strane, ako vam je ovoliko dugo trebalo da shvatite da nisam normalna, vjerojatno niste ni zaslužili ništa bolje ;-). Bez šale, knjiga je zakon. Kad ljudi ne znaju razliku između their i they’re ili its i it’s, ja se uzrujam.
Autorica knjige, Lynne Truss, je britanka i knjiga je prvo bila hit na njihovom otoku. Nisu ni oni puno bolji od ovih tu anglofona kad se o pismenosti radi. I, sad bih ja rado to kritizirala, ali sam jedan paragraf ranije priznala da sama ne znam svoj jezik, pa osjećam da bi bilo kakvi komentari u tom smjeru bili malčice licemjerni.
Evo što stoji na poleđini knjige:
A panda walks into a cafe. He orders a sandwich, eats it, then draws a gun and fires two shots in the air.
“Why?” asks the confused waiter, as the panda makes towards the exit. The panda produces a badly punctuated wildlife manual and tosses it over his shoulder.
“I’m a panda,” he says at the door. “Look it up.”
The waiter turns to the relevant entry and, sure enough, finds an explanation.
“P a n d a. Large black-and-white bear-like mammal, native to China. Eats, shoots and leaves.”
Ako vam ova anegdota nije smiješna, knjiga nije za vas. Sorry.
