Ima sad već par tjedana da me ulovilo da ja više ne bih imala DSL, barem ne preko Verizona jer mi je bedasto plaćati za liniju telefona koju uopće ne koristim.
Matematika ide ovako.
Trenutno plaćam:
home phone $60
DSL $35
cell phone $90
satellite $45
Ukupno: oko $230 mjesečno. Jedan račun. Nema glavobolje. Nema?
(To uključuje unlimited long distance na kućnom telefonu, brža veza DSL-a, 500 any time minuta i unlimited night and weekend minutes and data usage na mobitelu i gazilion programa na DirecTV. Not bad.)
Sad sam se ja odlučila da ja sve skupa previše to plaćam pa sam odlučila nešto poduzeti.
home phone - premještam na Vonage $25 (btw, Vonage rules!)
DSL - naručila sam Cable, 6 Mbps/384 Kbps $40
cell phone - nema promjene, ne smijem sprčkati Treo jer onda bude zlo
satellite - naručila Basic Cable $35
Ukupno: oko $190 (godišnja ušteda od $500!)
Za $40 manje mjesečno imam bolji internet (od petka), VOIP telefon koji putuje s menom pa me se uvijek iz Amerike može svati za cijenu lokalnog poziva, i zadovoljstvo da sam JA KONAČNO NEŠTO UŠTEDILA!!!!!
Fourth, we must face the reality that millions of illegal immigrants are already here already. They should not be given an automatic path to citizenship. This is amnesty, and I oppose it. Amnesty would be unfair to those who are here lawfully and it would invite further waves of illegal immigration.
LaWoman je neki dan napisala komentar o kojem ranije nisam ni razmišljala koji je donekle sadržan u i Bushevom govoru. Amnestija nagrađuje one koji krše zakone, dok mi ostali koji smo puno novaca potrošili da bi bili u statusu izvisimo. I taj mi argument zaista drži vodu. No, vjerujem da je jako puno ilegalnih imigranata koji za razliku od nas nisu imali ni znanja ni novaca da si osiguraju legalni status. I onda mi je malo teško. Osobito kad svaki dan gledam razmaženu američku deriščad koja dobije sve na pladnju i još im nije dosta. Još su lijeni i očekuju i više na na još većem pladnju. Naravno da smo mi imigranti uspješniji u svemu čega se primimo, mi se znamo boriti.
Ovo odudara od mojih uobičajenih reakcija na ovakve filmove.
Kao prvo, mislim da ovaj film funkcionira samo za žene. Kao drugo, žene moraju imati sestre. Kao treće, sestre si ne smiju biti previše slične, a zapravo imati puno zajedničkog.
Ako zadovoljavate ta tri uvjeta, garantiram da ćete do kraja filma oči isplakati. Bar ja jesam. A, to mi se već dugo nije dogodilo. Mislim da je zadnji takav film bio The Whale Rider. Ali to se možda ne računa jer sam u to doba bila trudnica. Malo mi je trebalo da se sva raznježim i rastopim. Srećom pa me prošlo. 
Ne brinem previše. Iz dva razloga. Prvi je da nisam praznovjerna. Drugi je da se sjećam kad mi se to dogodilo jednom prije i nakon toga mi je odjednom sve krenulo za rukom. Možda ja funkcioniram suprotno od uvriježenih praznovjerja.
Sad mi je palo na pamet da oduvijek hoću napraviti kompilaciju svih tih bapskih priča. Da vidim koliko mi ih sad odmah padne na pamet.
Crne mačke donose nesreću.
Razbijeno ogledalo donosi sedam godina nesreće.
Ne smije se hodati ispod otvorenih ljestava, to donosi nesreću.
Kad vam se štuca, redom pomislite na osobe koje bi mogle misliti na vas. Kad pogodite, štucanje će prestati.
Kazaljka na kazaljci znači da netko misli na vas.
Kad imate konac na odjeći, osoba suprotnog spola misli na vas. I to ne bilo koja. Ako je konac dugačak i bijeli, na vas misli netko kratke crne kose. You get the idea, right?
Ako se žena poružni u trudnoći, imala bude sina.
Sedam od prve u rano jutro. Not bad.
Nešto kasnije:
Petak 13 je nesretan dan.
Potkova donosi sreću.
Kad vas svrbi nos, posvađati ćete se s nekim.
Kad vas svrbi lijevi dlan, dati ćete novac. Kad vas svrbi desni, dobiti ćete ga. Ili obratno. To nikad nisam znala.
Prije svega, svim mamama sretan Majčin dan. Naime, danas se slavi u Americi.
Osobno, taj mi je praznik pomalo bez veze. Isto kao i Valentinovo. Meni su to Hallmark praznici koji izgledaju kao da postoje da bi se prodalo malo više cvijeća i čestitki. Meni je svaki dan majčin dan i ne treba mi neka nedjelja u svibnju da mi netko veli da sam super mama.
Kad smo bili klinci slavio se Dan žena. U Americi jedva da znaju za njega što je žalosno jer je pokret za ravnopravnost žena ipak potekao odavde. I kad smo bili klinci smo u crkvi slavili Majčin dan. Sjećam se samo da smo svi u zboru bili obučeni u crveno.
Ne volim praznike koji slave ono što bi nam svaki dan moralo biti najvažnije. Svaki dan je dan djece i mama i tata i baka i djedova. Bar bi morao biti. Mamu se ne zove samo na taj jedan dan, nju se zove uvijek. Ne bi nam trebao razlog za nekome pokloniti nešto da im uljepša dan. Važno je voljeti i biti sretan svaki dan. Barem je to moj odgovor na pitanje o smislu života.
Ovo je problem s Netflixom. Stalno moram gledati nekakve filmove.
Ovaj me već od početka iritira. Meredith (Sarah Jessica Parker) dođe upoznati dečkovu obitelj za Božić. Svi je mrze od početka. Zašto? Jer je uštogljena i iritantna što… uspješna poslovna žena.
Zboge čega i dalje ti stereotipi u holivudskim filmovima? Zbog čega su žene koje su uspješne uvijek prikazane kao hladne ili dosadne ili takve da zaista nerviraju. Zbog čega žena ne može biti uspješna u karijeri, istovremeno i osjećajna, ne daj Bože i dobra mama, a kamoli i prijatna u društvu. Ne znam, nije mi to jasno.
Čitam da i u Hrvatsku dolazi Metro, dnevne besplatne novine. U New Yorku si već neko duže vrijeme, imaju i konkurenciju (mislim da se zove AM New York, ali me nemojte držati za riječ. Probala sam ih guglati, ali nisu na prvoj stranici rezultata, prema tome: neuspijeh!).
Ja ne čitam ni jedne ni druge. Pogledala sam ih možda jednom ili dva puta i shvatila da me ne zanimaju.
Jutarnju dozu vijesti dobijem na web stranicama New York Timesa i Guardiana, a kad sam baš jako ambiciozna pogledam i Corriere della sera. Većina ostalih novina su nekvalitetne, površne i senzacionalističke. No, i ove navedene imaju svoju dozu senzacionalizma, ali ipak mislim da su profesionalnije i kvalitetnije od ostalih.
Kaj ja radim na podzemnoj? Obično mi u ušima trešti nano, a čitam knjige. Rijetke su novine za koje mi treba više od 10 minuta da ih pročitam. Vožnja mi je oko 20. Kaj da radim ostatak vremena?!
Nisam ni razmišljala da u ranijem postu objasnim što je to Netflix, očekujući valjda da svi to znaju. Duh!
Za određene novčiće pretplate (u mom slučaju $17.99 mjesečno) stavim na listu sve filmove koje bih pogledala i onda mi ih Netflix šalje poštom. Ja mogu vani imati 3 DVD-a (ima i planova s više, ali i ovo jedva stignemo pogledati). Kad sam gotova, stavim disk u kovertu koja je došla s njim i bacim u bilo koji poštanski sandučić (poštarina je već plaćena). Nema odlazaka u videoteku (ili DVDteku?), filmove mogu imati doma koliko god dugo hoću, ali kako mogu imati samo tri filma, čim ih prije vratim, tim prije dobijem nove.
Meni se koncept oduvijek sviđa. Osobito sad kad HBO premijerno nema ništa što me pretjerano zanima, a imam drugih 500 programa da ni na njima nemam ništa za gledati.
BTW, što se programa za kopiranje DVD-a tiče: ja sam ga kupila kao program za pohranjivanje kopija diskova koje posjedujem u svrhu zaštite. Mogu se raditi kopije samo originalnih diskova, ne kopija. Program onesposobi zaštitu i kodiranje zona. (Ne da ih reklamiram, ali evo Fast DVD Copy. Samo za Mac.) Više nego jednom je dijete povuklo novi disk po parketu baš s one strane s koje se ne smije. Sad gleda kopije, a originali su na polici. I, naravno, ja ne budem ni jedan disk ilegalno iskopirala od Netflixa. Ne bih ja nikad. 
I da ne ispadne da sad samo pržim ilegalne kopije, dijete je jučer dobilo Aristocats, Dumbo, Mary Poppins, Alice in Wonderland i Pooh’s Heffalump Movie. Sve originale. Prave pravcate. A, ja si budem navečer odštancala Charlie and the Chocolate Factory. Yummy.
Gotov je još jedan radni tjedan. Klijenti zbrinuti. Prijevod gotov i na FTP-u dva dana prije roka. Dijete je moje do utorka i sad još samo moram smisliti kako ćemo se počastiti za Majčin dan.
Danas sam usput (jer mi je ovaj prijevod bio taaaaaako dosadan da sam se morala s nečim zabavljati) pogledala Rumor Has It. Sladak je film. Nisam ja za te slatke male romantične komedijice. Predvidljive su. (Naravno, to se ne odnosi na slatke male romantične komedijice u kojima je Colin Firth. Jer to su remek djela. Osobito ako hoda okolo u mokroj košulji.)
Opet sam se predomislila i otkazala HBO (jer osim Sopranos, koje ni ne volim, nema ništ’ pametnoga na programu) i natrag uzela NetFlix. Fantastičan koncept. Osobito sad kad sam kupila software za kopiranje DVD-a pa si radim malo kolekciju. Kad žena nema pametnijeg posla…
Dva lifta danas i oba bez 13.
