newyorčanka: the blog

Nikad mi ništa nije falilo u Apple-ovoj prvoj prodavaonici na Manhattanu, u SoHo-u. Tek toliko da se zna. I inače obožavam švrljati po tom kvartu i još nikad nisam propustila priliku da odem u Apple i poigram se s igračkama koje još nemam.

No, ova nova lokacija je bila pravo iznenađenje. Kad je nedavno objavljena, bila sam šokirana. Naime smještena je na izuzetno prometnom i posjećenom uglu 58. ulice i Pete avenije, kraj trgovine igračkama FAO Schwartz i preko ceste od hotela Plaza. Na tom sam bloku najmanje jednom tjedno (klijent je u blizini) i već dugo me zanima zbog čega su zatvorili krasni mali podzemni shopping centar ispred Trumpovog tornja. Bio je tamo jedan prekrasan mali restorančić u koji sam obožavala ljeti odlaziti na ručak.

Već neko vrijeme na gradilištu je stajala velika kocka, ograđena daskama i službena je priča bila da skriva instalaciju, skulpturu, što li. S fontanom isred Plaze preko ceste, to je imalo smisla, jer je cijela ta plaza, na uglu Central Parka, meka za turiste i njena prostornost se savršeno uklapa.

Kad je u petak došlo vrijeme za otvorenje, dijete je bilo s tatom, a ja sam imala nekog posla za dovršiti prije sastanka s klijenticom u subotu. Oko ponoći sam bila gotova. Otišla sam na Appleove stranice i vidjela da je na ulazu još uvijek brdo ljudi. Malo mi je falilo da se i ja spakiram i odem. No, razum je prevladao.

U subotu sam već u 9 ujutro krenula putem Midtowna, očekujući veliku gužvu. Izgleda da sam pogodila i stigla baš u pravom trenu jer sam ušla bez čekanja (btw, ako se jako pažljivo gleda film od 10am, vidi se i moju malenkost!).

Wow!

Prostor je predivan. Baš ono što obožavam kod njihovog dizajna: bijelo, ravne linije, puno svijetla, jednostavnost. Gužva je bila strašna. Ja sam imala prilike porazgovarati s jednim Geniusom o Intel-based modelima, dijete je dobilo prvi Mac software (Dr. Seuss’ ABC), a ja sam se poigrala s MacBook-om. Impresionirana sam s mašinom, mala je, lagana (malo više od 2.5kg) i košta malo preko tisuću dolara. Crni model je par sto dolara skuplji. Najviše me impresionirala tipkovnica koja je, za razliku od iBook-ove, solidno zacementirana.

Naravno, ni ovaj put u Apple nije prošao bez mog hodočašća MacBook Pro-u. U preventivne svrhe sam doma ostavila “potentnu” kreditnu karticu jer sam se bojala iskušenja. Bila sam u pravu, jer već sam u glavi kombinirala, prčkajući po tom malom čudu, kako iskombinirati cash koji je na tekućem, a par sto dolara koji mi fale staviti na kreditnu karticu svakodnevku. (Moja filozofija kreditnih kartica je jedna sasvim druga priča…)

No, razum je i opet pobijedio. Nisam kupila MacBook Pro. Ali, hoću. Samo je pitanje vremena :-).