newyorčanka: the blog

Stigla nam Kraljica Majka i sad smo previse zaokupirane ljetom i provodom da bi puno sjedile doma. Kad dode kisno vrijeme, stizu cesca javljanja!

Jučer sam prihvatila posao. Pravi. No, ne čisto pravi. Tri dana u tjednu. Radila ga je prije moja prijateljica Susie, pisala sam o njoj prije mjesec dana čudeći se što ostavlja fantastičan posao i New York i seli se s mužem upstate.

Zvali su me i ponudili mi taj posao. Prvo uopće nisam htjela razmišljati o tome. Meni je lijepo raditi dva dana u tjednu i dangubiti ostatak vremena.

Onda su sve stavili na stol. Nova H-1B viza, na nove tri godine. Full benefits (medical, dental, optical, prescription, retirement plan, sick time, vacation time). Posao snova (special events coordinator).

Na to sam ja, kao prava matematičarka, sve to stavila na stol i zaključila da su neke ponude predobre da bi ih se propustilo. Najbolje od svega je da je to konačno posao o kojem sam oduvijek sanjala: mogu si ljeti uzeti mjesec-dva za otići u Hrvatsku! Naime, poslodavac je Graduate School. Već si sad guštam iduće ljeto u Hrvatskoj. Donesem si moj VOIP telefon, PowerBook i uživam u svim blagodatima Hrvatske dok mi plaća sjeda na tekući u Americi. Nice…

Sve kockice polako sjedaju na mjesto.

U zadnje se vrijeme puno svugdje piše o dijetama. Da, došlo je toplo vrijeme, skinuli smo dvanaest slojeva odjeće i sad se pokazuje svijetu ono što i nije čvrsto i u formi. Naravno, nije ovdje o meni riječ…
Ja se već tri godine izvlačim na to da sam (prvo) trudnica, a da sam (drugo) nedavno rodila. Mislim da će izgovor zastariti kad dijete krene na fakultet. No, valjda neću čekati do onda.

Ima na internetu jedan alat, na SlimFast stranicama, koji osobno smatram velikom pomoći. Svi mi možemo misliti da će neke čudotvorne tablete otopiti deset kila preko noći, ali je realnost da je jedini način za mršavljenje jesti manje i vježbati. Tools for Success pomažu kod praćenja napretka na tom polju na nekoliko načina:

Weight Chart. Bez pretjerano puno objašnjenja, ovo prati kilažu. Važe se jednom tjedno. Upišete početnu težinu, oni vam predlože cilj, vi napišete vaš osobni cilj. Easy-peasy.

Nutrition Plan. Svakodnevno unosite sve što ste taj dan pojeli. Računa za vas koliko je to kalorija, masnoća, proteina, šećera, itd. Ja sam došla do saznanja da unosim daleko previše kolesterola, a daleko premalo vlakna (fiber? se to zove vlakna?)

Activity Log. Ovdje svakodnevno unosite što se vježbali. Računa se, naravno, i hodanje, ali pomaže ako se ide u teretanu ili slično. Na temelju vaše težine, računa koliko ste kalorija izgorjeli.

Jednostavno i lako. Every little helps. Za mene, dva tjedna kasnije, četiri kile manje.

Za korištenje vam treba korisnički račun, koji je besplatan. Potrebna je samo e-mail adresa. I volja.

Danas kad je tržište knjiga preplavljeno senzacionalizmom i kvazi-provokativnim tekstovima, ova mi je knjiga razumna protuteža svoj frci i galami oko Da Vincijeva Koda, Browna i Baigenta. Moju vjeru (or lack thereof!) neće poljuljati saznanje da je Isus bio oženjen i imao djecu ništa više ni manje od saznanja da je bio homoseksualac ili da je umro na križu. Izuzetno nebitno.

Sam Harris piše o razlici između religije i vjere (religion vs. faith) u doba kad je netrpeljivost između zapadne i istočne religije dostigla (nadam se) vrhunac.

Definitivna preporuka.

Nikad mi ništa nije falilo u Apple-ovoj prvoj prodavaonici na Manhattanu, u SoHo-u. Tek toliko da se zna. I inače obožavam švrljati po tom kvartu i još nikad nisam propustila priliku da odem u Apple i poigram se s igračkama koje još nemam.

No, ova nova lokacija je bila pravo iznenađenje. Kad je nedavno objavljena, bila sam šokirana. Naime smještena je na izuzetno prometnom i posjećenom uglu 58. ulice i Pete avenije, kraj trgovine igračkama FAO Schwartz i preko ceste od hotela Plaza. Na tom sam bloku najmanje jednom tjedno (klijent je u blizini) i već dugo me zanima zbog čega su zatvorili krasni mali podzemni shopping centar ispred Trumpovog tornja. Bio je tamo jedan prekrasan mali restorančić u koji sam obožavala ljeti odlaziti na ručak.

Već neko vrijeme na gradilištu je stajala velika kocka, ograđena daskama i službena je priča bila da skriva instalaciju, skulpturu, što li. S fontanom isred Plaze preko ceste, to je imalo smisla, jer je cijela ta plaza, na uglu Central Parka, meka za turiste i njena prostornost se savršeno uklapa.

Kad je u petak došlo vrijeme za otvorenje, dijete je bilo s tatom, a ja sam imala nekog posla za dovršiti prije sastanka s klijenticom u subotu. Oko ponoći sam bila gotova. Otišla sam na Appleove stranice i vidjela da je na ulazu još uvijek brdo ljudi. Malo mi je falilo da se i ja spakiram i odem. No, razum je prevladao.

U subotu sam već u 9 ujutro krenula putem Midtowna, očekujući veliku gužvu. Izgleda da sam pogodila i stigla baš u pravom trenu jer sam ušla bez čekanja (btw, ako se jako pažljivo gleda film od 10am, vidi se i moju malenkost!).

Wow!

Prostor je predivan. Baš ono što obožavam kod njihovog dizajna: bijelo, ravne linije, puno svijetla, jednostavnost. Gužva je bila strašna. Ja sam imala prilike porazgovarati s jednim Geniusom o Intel-based modelima, dijete je dobilo prvi Mac software (Dr. Seuss’ ABC), a ja sam se poigrala s MacBook-om. Impresionirana sam s mašinom, mala je, lagana (malo više od 2.5kg) i košta malo preko tisuću dolara. Crni model je par sto dolara skuplji. Najviše me impresionirala tipkovnica koja je, za razliku od iBook-ove, solidno zacementirana.

Naravno, ni ovaj put u Apple nije prošao bez mog hodočašća MacBook Pro-u. U preventivne svrhe sam doma ostavila “potentnu” kreditnu karticu jer sam se bojala iskušenja. Bila sam u pravu, jer već sam u glavi kombinirala, prčkajući po tom malom čudu, kako iskombinirati cash koji je na tekućem, a par sto dolara koji mi fale staviti na kreditnu karticu svakodnevku. (Moja filozofija kreditnih kartica je jedna sasvim druga priča…)

No, razum je i opet pobijedio. Nisam kupila MacBook Pro. Ali, hoću. Samo je pitanje vremena :-).

Javljam se s MacBooka (bijelog) iz nove Apple prodavaonice na Petoj Aveniji. MacBook je bombon. Ducan je mrak. Slike i dojmovi kad se vratim doma.

- - - - - - - -

Za sad samo slike jer moram ici kuhati veceru…

Ponukana današnjim člankom u New York Timesu o promjenama u troškovima života u New Yorku, i iz čiste znatiželje, izvukla sam svoj QuickBooks file, napravila PnL Report w/ Percentage of Expenses i postalo je očito da mi definitivno ne spadamo u prosječne NewYorkere što se potrošnje tiče.

Stanarina 14%
Hrana 9%
Struja, plin, telefon 5%
Razna osiguranja 4%
Dijete (jaslice, doktori i sl.) 7%
Obrazovanje (mama) 4%
Namještaj, elektronika i sl. 4%
Kompjuteri 4%
Discretionary spending (ilitiga bedastoće) 49%!!!!!

Da se sad zabrinem ili budem sretna?

Svaka čast Comcastu. Došli su, u 15 minuta spojili Cable TV i Cable Internet. Sve je radilo, bez problema i mi sad surfamo Internetom još većom brzinom. Nice.

(Ruku na srce, ja ne primjećujem neku veliku razliku izmešu DSL-a i Cable što se surfanja tiče. Mislim da je razlika primjetna kod downloada.)

Sanjala sam noćas da sam ostavila PowerBook na peći (točno znam da na onoj doma, u Čakovcu) i sav se rastopio. Pokušavala sam ga, bezuspješno, izravnati, onda se on sav raspao. Bila sam uzrujana dvije sekunde. Onda sam odahnula i rekla: Oh, sad si mogu kupiti MacBookPro!

Svako malo nađem neku novu glupost da se s njom zabavljam. Najnovija je

Nikad nisam pretjerano voljela books on tape. Najviše zbog toga što ja zaista volim čitati i nisam toliko lijena da bih morala slušati knjige. No, neki dan mi je klijent poslao neku knjigu o managementu preko gore navedenog servisa, ja sam to skinula na nano i moram priznati da me se od prve dojmilo.

Kad idem u teretanu (što je relativno rijetko - ugh!), uvijek mi brzo bude dosadno na treadmill. Ali, ako slušam knjigu, vrijeme leti! Dobro, ova mi je prva knjiga bila izuzetno zanimljiva (OK, priznajem, vrijeme je da krenem na MBA. Obećajem, u proljetnom semestru).

No, sad je mene ulovila Audible groznica. Ja nikad ničega ne mogu kupiti samo jedan komad. Kad nađem hlače koje mi se sviđaju, kupim tri para. Kad nađem top koji mi se sviđa, kupim ga u svim bojama. (Osim žute i narančaste i zelene jer se u njima osjećam da budem bolesna.) Kad mi se dopadne neka knjiga, kupim sve ostale knjige istog autora (Philip Roth, John Updike i Tom Wolfe zauzimaju poprilično mjesta na mojim policama.) Već vidim da me isto čeka i s ovim novim hobijem.

Sad samo razmišljam kako da od klijenta izvučem po još koju knjigu o businessu. Ipak sam mu ja project manager!