newyorčanka: the blog

Otišla sam poslije posla s frendicom na cugu. U zadnje vrijeme se rijetko vidimo i baš mi fali. Susie znam već skoro osam godina. Bila mi je nekad davno koordinator za stipendiju na fakultetu, kasnije smo i radile zajedno, i postala mi je najbolja prijateljica koju imam u Americi. Ona ima magisterij is kreativnog pisanja, njen muž doktorat iz književnosti. Izuzetno normalan i down to earth par. Oboje su rođeni u New Yorku, no ona je odrasla u Coloradu. Vratili su se u New York na postdiplomske studije i ovdje ostali. Imaju krasan stan u Woodsideu u Queensu, krasne karijere, predivne prijatelje. Oboje su u kasnim tridesetim. Djece nemaju jer ne žele.

Prije nekoliko mjeseci šokirali su me odlukom da napuštaju New York.

Odlučili su se preseliti u Glenn Falls, mali gradić na sjeveroistoku države New York, otvoriti knjižaru, predavati književnost i pisanje na tamošnjem SUNY fakultetu i pisati.

Na početku mi je bilo nepojmljivo da bi netko želio otići iz New Yorka, osobito kad ovdje ima solidan život. Mislim da je malo prevladao mentalitet za koji sam mislila da sam iskorijenila, onaj kad se ne dira nešto što funkcionira i kad se dobije posao u državnoj firmi, onda je to za uvijek jer je za sigurno.

Ja očito nisam bila u potpunosti tog tipa jer ne bih danas bila ovdje gdje jesam. Ni, izgleda da nisam ni toliko različita od tog tipa jer me ovo očito malo poljuljalo. Onda sam počela malo više razmišljati o stvarima koje su zapravo važne i svakim danom postalo mi je sve jasnije zašto žele otići.

Rijetki od nas imaju karijere koje su upravo ono o čemu smo sanjali. Dosta nas ima karijere s kojima smo sretni, s kojima zarađujemo lijepe novce. No, to ne znači da se moramo pomiriti da više ne postoji mogućnost promjene. U mojoj grupi na doktoratu bilo je nekoliko ljudi u njihovim šezdesetim i sedamdesetim koji su odlučili da je konačno vrijeme da se vrate i naprave konačno taj postdiplomski.

Samo se nadam da ću i ja biti takva kad narastem.