newyorčanka: the blog

April 30, 2006

Brokeback Sopranos

Filed under: Svašta — Lidija @ 10:07 pm

* * * * * * Contains SPOILERS * * * * * * *

Ma, ne za vjerovati. Jasno mi je da HBO i dalje pokusava push the envelope, ali gangster koji odjednom shvati da je gay, s ljubavnikom odjase na Harleyiju u sumrak i onda se zestoko ljube na obali nekog potoka. Puhlease…

April 29, 2006

Teatar apsurda

Filed under: Ja — Lidija @ 12:12 pm

Abuse Concerns Stymie Releases From Guantánamo

Naslov je na glavnoj stranici New York Timesa. Americki strucnjaci brinu jer bi zatvorenike, kad ih oni puste na slobodu, mogli maltretirati i li staviti u zatvor u njihovim drzavama.

Jer je OK da ih maltertiraju i neduzne strpaju u zatvor Ameri. Boze sacuvaj da to probaju gdje drugdje. Pa, to je nehumano!

(Sorry, nova verzija Firefoxa ne podrzava duplu tipkovnicu. Nema kvacica…)

April 28, 2006

Nemojte očekivati nove postove

Filed under: Ja — Lidija @ 5:43 pm

Danas sam si kupila Pride and Prejudice DVD-e. Naravno, “prava” BBC-jeva verzija. S one and only Mr. Darcy: Colin Firth. Iduća tri dana samo gledam TV. Sorry.

Proljeće i mi

Filed under: Ja — Lidija @ 10:06 am

Cijele dane smo vani.

Jučer je dijete moralo na kontrolu uha doktoru koji je operirao prošle godine. DIjagnoza je bila, “She’s perfect!” (Baš sam njega trebala da mi to veli…)

Danas se spremamo na ručak s bakom, ovom američkom. Ona isto mora nekakvom doktoru na kontrolu pa je poslije toga mi vodimo na ručak. Ona u zadnje vrijeme jadna ima problema u obitelji više nego je moguće trpiti, najveći od njih da joj je 92-godišnja mama dijagonsticirana s rakom jetre, maternice, želuca, svega što postoji i svakim danom je sve lošijeg stanja. Moje dijete ima sreće da ima dvije prabake (s tatine strane), pa bude valjda i ona naslijedila te gene.

Sad smo se dotjerale (dijete je premijerno u Trussardi lanenim hlačama i GF Ferre topiću koje sam kupila na nevjerojatnoj rasprodaji :-) i slatka je k’o bombon!) i prave smo ladies who lunch.

April 26, 2006

Leaving New York?

Filed under: Ja — Lidija @ 7:51 pm

Otišla sam poslije posla s frendicom na cugu. U zadnje vrijeme se rijetko vidimo i baš mi fali. Susie znam već skoro osam godina. Bila mi je nekad davno koordinator za stipendiju na fakultetu, kasnije smo i radile zajedno, i postala mi je najbolja prijateljica koju imam u Americi. Ona ima magisterij is kreativnog pisanja, njen muž doktorat iz književnosti. Izuzetno normalan i down to earth par. Oboje su rođeni u New Yorku, no ona je odrasla u Coloradu. Vratili su se u New York na postdiplomske studije i ovdje ostali. Imaju krasan stan u Woodsideu u Queensu, krasne karijere, predivne prijatelje. Oboje su u kasnim tridesetim. Djece nemaju jer ne žele.

Prije nekoliko mjeseci šokirali su me odlukom da napuštaju New York.

Odlučili su se preseliti u Glenn Falls, mali gradić na sjeveroistoku države New York, otvoriti knjižaru, predavati književnost i pisanje na tamošnjem SUNY fakultetu i pisati.

Na početku mi je bilo nepojmljivo da bi netko želio otići iz New Yorka, osobito kad ovdje ima solidan život. Mislim da je malo prevladao mentalitet za koji sam mislila da sam iskorijenila, onaj kad se ne dira nešto što funkcionira i kad se dobije posao u državnoj firmi, onda je to za uvijek jer je za sigurno.

Ja očito nisam bila u potpunosti tog tipa jer ne bih danas bila ovdje gdje jesam. Ni, izgleda da nisam ni toliko različita od tog tipa jer me ovo očito malo poljuljalo. Onda sam počela malo više razmišljati o stvarima koje su zapravo važne i svakim danom postalo mi je sve jasnije zašto žele otići.

Rijetki od nas imaju karijere koje su upravo ono o čemu smo sanjali. Dosta nas ima karijere s kojima smo sretni, s kojima zarađujemo lijepe novce. No, to ne znači da se moramo pomiriti da više ne postoji mogućnost promjene. U mojoj grupi na doktoratu bilo je nekoliko ljudi u njihovim šezdesetim i sedamdesetim koji su odlučili da je konačno vrijeme da se vrate i naprave konačno taj postdiplomski.

Samo se nadam da ću i ja biti takva kad narastem.

April 25, 2006

Grafiti i sloboda govora

Filed under: Ja — Lidija @ 8:26 pm

Današnji vandali koriste kiselinu za grafite na vlakovima podzemne u New Yorku i stoga je predložen zakon da se ta kiselina i sva vezana oprema proglase ilegalnima. Jedan od komentara u New York Timesu je taj da zaštitnici prava na slobodu govora tvrde da takav zakon ograničava slobodu govora. Koja sloboda govora?? Vandalizam je vandalizam. Stvarno ponekad pretjeruju. Nek’ si bedaci otvore blog i pilje po svom do besvijesti. Kao na primjer ja.

N.B. Ja osobno mislim da sloboda govora ne postoji. No, to je sasvim druga priča…

April 24, 2006

Samo u Nizozemskoj

Filed under: Svašta — Lidija @ 2:37 pm

Mislila sam preskočiti ovaj tekst, ali svaki put kad se vratim na home page New York Timesa dočeka me ova slika i ja hihoćem u nevjerici.

Advertiser Counts on Sheep to Pull Eyes Over the Wool

Najbolji od svega je ovaj komentar lokalnog gradonačelnika:

“My first reaction was a smile; it is very creative,” said Bert Kuiper, the town’s mayor. “My second reaction is that we have to stop this. If we start with sheep, then next it’s the cows and horses.”

Schoogle

Filed under: Svašta — Lidija @ 9:09 am

¶Schoogle — A popular pastime, consisting of Googling the names of old classmates.

Dva odlična članka Lise Belkin u New York Timesu koja se bave pitanjem postoji li fenomen zaista ako za njega ne postoji naziv.

Overly Wired? There’s a Word for It

Coming to Terms With a Wired Age, Part 2

April 23, 2006

Found: Artifacts from the Future

Filed under: Svašta — Lidija @ 9:20 pm

Izvor: Wired Magazine. Kliknite na sliku za link na veću (čitljivu) verziju.

Russell Shorto: The Island at the Center of the World

Filed under: New York City — Lidija @ 8:34 pm

Nakon petnaest poglavlja ja sam odlučila da je Brownov The Da Vinci Code notorna glupost, knjigu sam donirala prijateljima koji otvaraju knjižaru, a ja se vratila svojoj listi knjiga za čitanje.

Pogodak od prve!

The Island at the Center of the World : The Epic Story of Dutch Manhattan, the Forgotten Colony that Shaped America je priča o New Yorku iz njegovih dana kao nizozemske kolonije u 17. stoljeću. Skoro je nemoguće zamisliti da je na mjestu današnjeg New York Cityija nekada stajala močvara i vidjeti grad kroz oči tadašnjih doseljenika. Iako nisam pretjerani ljubitelj povijesnih knjiga, moram priznati da ovu čitam s beskrajnim zanimanjem. Iako ni riječi nema ni o katoličkoj crkvi, ni o teorijama zavjere. ;-)
Iako sam pročitala tek pola, već sad ide na listu mojih omiljenih knjiga o New Yorku.

Newer Posts »

Copyright Lidija Markes